Ljepota oblikovanja metala ili ...

... kako sam zavirila u svijet punci, ciajzla, jetkanja i sumporne jetre...

U zadnje vrijeme sam malo zapostavila izradu nakita meni poznatim tehnikama. Iako sam namjeravala o tome pisati tek za nekih par mjeseci, nisam mogla odoljeti. Jednostavno sam morala s vama podijeliti svoja razmišljanja i otkriti što je to, što me zaokupilo i to još uvijek čini. Nakon dugog premišljanja i planiranja (i obrane) kućnog financijskog plana, upisala sam tečaj oblikovanja suvremenog nakita, kojeg na Pučkom otvorenom učilištu u Zagrebu vodi g. Davor Šuk. Dulje vrijeme sam svako malo klikala na njihove stranice i uvijek ispočetka čitala o čemu se radi i što se sve uči na kojem stupnju. Surfala sam internetom u potrazi za svim raspoloživim dodatnim informacijama i u glavi si stvorila nekakvu, ali pozitivnu, sliku o tome što me čeka.

Bez obzira na to, moram priznati da sam sa strahom krenula put Otvorenog učilišta jednog utorka, poslije podne, nakon mojeg full-time joba. Što me čeka? Tko me čeka? Da li će mi se svidjeti ono što ću raditi, čuti? Hoću li se razočarati? Sve su to bila pitanja, vjerujem normalna, koja su mi se motala po glavi. Jer, na kraju krajeva, nisam krenula u školu samo da na kraju dobijem potvrdu i mogućnost upisa novog zvanja u radnu knjižicu, nego prije svega iz želje da naučim meni potpuno nove tehnike oblikovanja nakita, koje sam željela kombinirati s onim što sam kao samouka hobistica sama stekla. Krenula sam iz želje da izradu nakita podignem na jedan novi stupanj.

I nisam se prevarila!

Kad sam prvi put sjela u pohabanu, od udaraca čekića i uboda pile načetu klupicu ... kad sam prvi put zlatarskom pilicom izrezala sirovi bakar … prstima zamazanim od turpijanja i šmirglanja prošla kroz kosu. Kad sam udarcima punce komad metala natjerala da se oblikuje prema mom nacrtu … nakon što sam ga toplinom vatre „opustila“ … ne mogu ništa drugo reći nego da se desila ljubav na prvi pogled!

Oblikovati nakit od samog početka, od sirovog komada metala pa do finalnog glancanja i zatvaranja kopčice, neopisivi je osjećaj. Nešto potpuno drugačije od slaganja kupljenih elemenata gdje su mi , do sada, jedini komadi alata bili kliješta i skalpel. Naravno, ne želim pri tom podcijeniti izradu nakita slaganjem gotovih elemenata, jer i sama sam to radila i još uvijek radim. Ali ovo je nešto sasvim drugačije i čarobno a nakit kojeg izradite u punom se smislu riječi može nazvati hand-made uratkom.

Prvi stupanj još uvijek traje i s nestrpljenjem čekam nove lekcije i male tajne ovog zanata koje nam g. Šuk nesebično otkriva.

Do idućeg posta, lijep pozdrav, Sandra Z.

„Autumn“

ogrlica
bakar

izrađeno tehnikom iskucavanja

patinirano