Something like a pin?

Priznajem ... izradu igle za broš ... hm ... nikako da svladam. A kako da ju i svladam kad ju nisam niti jednom (sama) napravila. Apriori mi se ne da.

Zato sam se malo poigrala ukrasnim iglama. Činilo mi se jednostavnijim :-)

2 Pins

bakar, srebro

cooper, silver

I have to admit ... there's no way I'll ever manage brooch clasps. How could I even if I didn't made one yet (alone by myself). I'm a priori refusing it.

That's way  I plaid with pins instead. Seems to be more easier :-)


Do idućeg posta ... till my next post ... bye :-)

Marie Antoinette ...





Photo: wikipedia



... bila je austrijska nadvojvotkinja, kraljica Francuske i Navarre, supruga francuskog kralja Luja XVI. Prvobitno voljena od naroda radi svoje osobnosti i ljepote, lako je šarmirala ljude svojom svijetlom puti i dubokim, plavim očima. Na kraju, prezrena od Francuza pod optužbom da je bila razuzdana i promiskuitetna te da je gajila simpatije prema neprijateljima Francuske, naročito prema Austriji.

Na vrhuncu francuske revolucije, Luj XVI svrgnut je i pogubljen a kraljevska je obitelj zatočena. Devet mjeseci nakon što joj je suprug smaknut, Marie Antoinette osuđena je i giljotinirana 1793. godine u dobi od 37 godina.

Photo: wikipedia

I nakon smrti, Marie je često smatrana dijelom popularne kulture i važne povijesne ličnosti. Njezin život opisivan je u nekoliko knjiga, filmova i drugim oblicima medija. Izazivala je kontroverze u akademskim krugovima. Dok su je jedni smatrali lakomislenom i plitkom osobom koja je doprinijela početku Francuske revolucije, drugi su bili mišljenja da je nepravedno osuđivana.

Iako nigdje ne postoje znanstveni dokazi za to, poznata fraza: "Qu'ils mangent de la brioche" ili "Neka jedu kolače" pripisivana je upravo njoj. Jean-Jacques Rousseau spomenuo je tu frazu, opisujući svoje sjećanje na "jednu veliku princezu" i njezin odgovor na činjenicu da narod nema kruha, u svojoj autobiografiji "Confessions".

A jeste li možda za malo srednjovjekovne atmosfere uživo? Ako da, izvadite svoju najljepšu opravu, ulaštite oklope i krenite put Koprivnice gdje vas od 01.-05.09. čeka Renesansni festival.

Do idućeg posta, lijep pozdrav, Sandra Z.

Marie Antoinette 

mesing broševi

polimerna glina, imitacija pozlate

ukrasi 

 

Tirkizni kamenčići s felerom

U pauzi proučavanja šalabahtera za izradu mog idućeg Fimo projekta, sjetila sam se uputa (iz Burde) koje mi je ljubazno ustupila Tea i odlučila okušati sreću. Radi se o uputama za izradu kamenčića boje tirkiza. Moja fimo kutija materijala skrivala je i potrebni paketić tirkiznog fima ... eto ništa mi nije stajalo na putu.

Moram priznati da baš nisam slijedila u potpunosti upute i to u onom dijelu u kojem se navodi (i slikom i riječima) da se koriste zaštitne rukavice. Ja nekako ne volim ništa imati na rukama što mi umanjuje osjet i dodir predmeta koje radim. Samo krenem a o čišćenju prstiju i noktiju razmišljam kasnije ...   Trenutno još uvijek imam savršenu french manikuru od crnog akrila ... super ... baš za posao ko stvoreno (he-he). Bit će ribanja !!

... tirkizni kamenčići s felerom

Sjećate se naslova ovog posta? Tirkizni kamenčići s felerom. Da li možda primjećujete jedan drastičan, tehnički feler? Ne?

OK, odat ću vam tajnu, budući sam na početku pisanja ovog bloga rekla da neću skrivati ništa. Piše se i o dobrom i o lošem iliti problemima i greškama.

Sretna ja što sam spremila svoje kamenčiće u pećnicu, malo škicam TV (oko 22:00 ili kasnije), umorna, gladna ali ipak zadovoljna što sam probala nešto novo. Kad tamo, cca 5 min. prije kraja pečenja, jedna mi misao prođe glavom - pa nisam probušila rupice prije pečenja !!!!!!!  Aaaaaaa. Dakle stvarno. To je kada nešto radim zaista prekasno, a tako mi i treba što ne mislim ... Onako razočarana, ljuta na sebe, pokupila sam kamenčiće skupa s folijom i zavitlala u smeće.

Već sam rastvorila drugi fimo paketić (doduše druge boje) ali sam se zainatila da ću kamenčiće napraviti kud puklo da puklo! Nisam ni počela ozbiljno raditi, sjetila sam se napuštenih "feler kamenčića" u smeću. Čekaj malo, pa ne moraju baš biti za nakit. Mogu poslužiti kao ukras. Npr. na nekom staklenom tanjuriću, možda oko kakve svijeće?

I tako su se "feler kamenčići" opet našli na mojem stolu. Očistila sam ih, šmirglala čitavu vječnost, polakirala.


Poučak: raditi hladne i odmorne glave, kako bi se izbjegle ovakve neugodnosti

Do idućeg posta, lijep pozdrav, Sandra Z.