I wish to be ..... a fish!

| srijeda, 9. listopada 2013. | |
Kad me se pita što je to što me inspirira, kako se sjetim ovog ili onog, često znam reči da je sve nekako stvar trenutka. Može to biti i nešto što sam vidjela, osjetila ili doživjela. Ponekad samo neki "ahaaaa" u mojoj glavi dok radim nešto apsolutno nepovezano s namjerom da stvaram.

Isto tako se zna desiti da komad metala prizove ili bolje rečeno odredi oblike kojeg želi za sebe ... na meni je samo da uzmem alat u ruke i priču dovršim do kraja. Kad god mi to prilike dozvole, puštam metalu na volju ... da mi "šapne" što želi biti.  Ha-ha, gotovo da ispada da se izvlačim :-)
 
Tako je krenula priča i s Ribicom. Bila je komad izbušenog, presavijenog metala. Vjerojatno rezultat nekog neuspjelog pokušaja da dobijem nešto. No uvijek se nekako motala u mojoj blizini, nespremna da zauvijek ode na otpad. Htjela se pokazati. A kad sam joj na kraju dodala "oko" još mi je i namignula. "Konačno! Skužila si što želim biti" veselo je otpuhnula prvim mjehurićem zraka.

"Ribica"
ogrlica, mesing, ametist

"Little fishy"
necklace, brass, amethyst

When I'm asked what is my inspiration, how I figure out something, I often say it's the moment, nothing else. It can be something I see, feel or have experienced. Sometimes just an "ahaaaa" in my head while doing something totally opposite of the intention to create.

Also, sometimes it happens that I let the metal to recalls, or better, determines the shape which it wants to be. My job is than just to grab some tools and finish the story. Whenever I have the chance, I let the metal to express its wish and "whisper" to me what it wants to be. Ha-ha, it almost seems like I'm cheating :-)

That is how the story of the "Little fishy" started. It was a drilled, folded piece of metal. Probably some result of a failed experiment to get something. But, it was always somehow near by my hands, unready to end up as some waste for good. It wanted to be seen. And when I placed the "eye" at the end, it actually winked at me. "Finally, you've figured out what I want to be" it happily blow-out with the first bubble.

7 komentari:

Anonimno Says:
10. listopada 2013. u 09:49

Predivno!

Good Ghost Says:
10. listopada 2013. u 10:10

Jako slatka i neodoljiva ribica

Nasmijano nebo Says:
10. listopada 2013. u 11:54

odlična ti je ribica.
i najbolje je slušati materiju da ti ona sama kaže što je i tko je. tako nastaju najbolje stvari. baš kao i ova ribuša - namiguša! bravo!

Unique Hrebina Says:
10. listopada 2013. u 13:42

odlična...

Sandra Z Says:
10. listopada 2013. u 23:15

Hvala vam svima od reda ♥ Veseli pozdravi od Ribice i mene :-)

Sretno Vrijeme Says:
11. listopada 2013. u 07:39

Nema dvojbe, stvari se događaju s razlogom., tisuću puta u životu već provjereno! Tako se i komad lima s razlogom motao tvojim radnim prostorom, a ti si s razlogom prava umjetnica, jer si prepoznala i osjetila vibru koju ti je slao taj komad izbušenog presavijenog metala. Ovoga puta ti si ribici ispunila želju!

Sandra Z Says:
11. listopada 2013. u 07:47

Hvala ti lijepa na divnom komentaru, draga Vesna ♥

Objavi komentar