Ljepota oblikovanja metala ili ...

| petak, 11. studenoga 2011. | |


... kako sam zavirila u svijet punci, ciajzla, jetkanja i sumporne jetre...

U zadnje vrijeme sam malo zapostavila izradu nakita meni poznatim tehnikama. Iako sam namjeravala o tome pisati tek za nekih par mjeseci, nisam mogla odoljeti. Jednostavno sam morala s vama podijeliti svoja razmišljanja i otkriti što je to, što me zaokupilo i to još uvijek čini. Nakon dugog premišljanja i planiranja (i obrane) kućnog financijskog plana, upisala sam tečaj oblikovanja suvremenog nakita, kojeg na Pučkom otvorenom učilištu u Zagrebu vodi g. Davor Šuk. Dulje vrijeme sam svako malo klikala na njihove stranice i uvijek ispočetka čitala o čemu se radi i što se sve uči na kojem stupnju. Surfala sam internetom u potrazi za svim raspoloživim dodatnim informacijama i u glavi si stvorila nekakvu, ali pozitivnu, sliku o tome što me čeka.

Bez obzira na to, moram priznati da sam sa strahom krenula put Otvorenog učilišta jednog utorka, poslije podne, nakon mojeg full-time joba. Što me čeka? Tko me čeka? Da li će mi se svidjeti ono što ću raditi, čuti? Hoću li se razočarati? Sve su to bila pitanja, vjerujem normalna, koja su mi se motala po glavi. Jer, na kraju krajeva, nisam krenula u školu samo da na kraju dobijem potvrdu i mogućnost upisa novog zvanja u radnu knjižicu, nego prije svega iz želje da naučim meni potpuno nove tehnike oblikovanja nakita, koje sam željela kombinirati s onim što sam kao samouka hobistica sama stekla. Krenula sam iz želje da izradu nakita podignem na jedan novi stupanj.

I nisam se prevarila!

Kad sam prvi put sjela u pohabanu, od udaraca čekića i uboda pile načetu klupicu ... kad sam prvi put zlatarskom pilicom izrezala sirovi bakar … prstima zamazanim od turpijanja i šmirglanja prošla kroz kosu. Kad sam udarcima punce komad metala natjerala da se oblikuje prema mom nacrtu … nakon što sam ga toplinom vatre „opustila“ … ne mogu ništa drugo reći nego da se desila ljubav na prvi pogled!

Oblikovati nakit od samog početka, od sirovog komada metala pa do finalnog glancanja i zatvaranja kopčice, neopisivi je osjećaj. Nešto potpuno drugačije od slaganja kupljenih elemenata gdje su mi , do sada, jedini komadi alata bili kliješta i skalpel. Naravno, ne želim pri tom podcijeniti izradu nakita slaganjem gotovih elemenata, jer i sama sam to radila i još uvijek radim. Ali ovo je nešto sasvim drugačije i čarobno a nakit kojeg izradite u punom se smislu riječi može nazvati hand-made uratkom.
Prvi stupanj još uvijek traje i s nestrpljenjem čekam nove lekcije i male tajne ovog zanata koje nam g. Šuk nesebično otkriva.

Do idućeg posta, lijep pozdrav, Sandra Z.

„Autumn“
ogrlica
bakar
izrađeno tehnikom iskucavanja
patinirano


22 komentari:

Josipa Says:
11. studenoga 2011. u 18:04

meni je ovo prekrasno!

Helena Says:
11. studenoga 2011. u 19:07

It`s Great Work!!!
Bravo)

Helena_VS
*)

Bi_bop Says:
11. studenoga 2011. u 19:40

...meni osobno, ovaj je komad predivan...sigurno nećeš napraviti isti,ovaj će ostati sam vrijedan divljenja...unikatan.

Linaaa Says:
11. studenoga 2011. u 19:42

savršeno:) obozavam kada cijeli proces izrade sami radimo

Phoenix Says:
11. studenoga 2011. u 20:34

Draga Sandra, ovaj post me zaista razveselio.
Konačno si shvatila da trebaš krenuti u ozbiljnu izradu nakita...Ne kažem da si do sada neozbiljno radila ali tvoj talenat je nepresušan... i šteta bi bila da se ne oprobaš i sa metalima.Tako se veselim zbog tebe i otkrića da i u ovom materijalu uživaš.
S veseljem očekujem tvoje metalne radove...

Sandra Z Says:
11. studenoga 2011. u 21:28

Draga Azra, sječaš se tko me "gurnuo" u svijet nakita? Neizmjerno sam ti zahvalna na tome ♥

Hvala vam svima na podršci :))

bensedin art Says:
11. studenoga 2011. u 21:37

Baš ima šmek! Samo napred...

Suzana Says:
11. studenoga 2011. u 21:43

Divota jedna! Lijepo si nam predočila i dočarala novi momenat u kreiranju nakita. Bravo! Divno ti ide i samo pusti mašti da te vodi.

Nasmijano nebo Says:
11. studenoga 2011. u 22:29

Sijepo pratim svaki tvoj korak, koracic, pokret, udisaj, izdisaj, udarac, ukucaj, iskucaj...

Goge Says:
12. studenoga 2011. u 08:07

jako lijepo. ma ti si odlična ucenica, da ne kazem prava mala streberica. samo pazljivo slusaj na satovima.

Kristina Uvodić Says:
12. studenoga 2011. u 08:56

Ne razumijem ni jednu od riječi koje si napisala u prvom redu posta :DDD...ali heeeej, ovo je doista nova razina! Divno i originalno, jedva čekam vidjeti još radova. Sad si Ona Koja Topi Metal ;))

Olija Says:
12. studenoga 2011. u 12:54

Predivno je ovo novo što radiš, svako doškolovanje i učenje je uvijek poželjno, samo naprijed :)

Pozdrav!

Sandra Z Says:
12. studenoga 2011. u 14:30

Hvala vam :))
♥ ♥ ♥

Tatjana Says:
12. studenoga 2011. u 19:33

Gospodin Šuk?Kako to obećavajuće zvuči!
Drago mi je zbog tebe i divim ti se na koracima kojima grabiš.Ovo što si pokazala...doista si nam pokazala!

ankhena Says:
12. studenoga 2011. u 20:28

Čudovita ogrlica!

Ika Verunica Says:
12. studenoga 2011. u 20:51

Draga moja ovaj nakit je prekrasan..
Ljubav između tebe i bakra je očita,stvarno si talentirana..
Ćao.

Sretno Vrijeme Says:
13. studenoga 2011. u 08:20

Drago mi je da uvijek pronalaziš nove načine izražavanja, nove ideje, nove izazove....ovo je svakako puno avangardnije od svega što si do sada radila. Ja ti baš nisam u dobrim odnosima s pojmom jetre i imam emotivnu blokadu na sve što na nju podsjeća pa ne mogu reći da mi je ovo najbolje što sam vidjela iz tvoje radionice, no svakako ti čestitam na uradku. Kada bi napravila jedno drvce, poput onih obiteljskih stabala, i na njega posložila tematski sve što si uradila, bilo bi to jako razgranato drvo!

Sandra Z Says:
13. studenoga 2011. u 08:57

Draga Vesna, žao mi je što sam te svojim tekstom podsjetila na nešto neugodno... ali hvala ti na iskrenom komentaru. Drvce radova bilo bi zaista interesantno vidjeti. Veliki pozdrav :))

Hvala svima na komentarima i podršci :))

Romana Says:
13. studenoga 2011. u 13:26

Prekrasna je ogrlica. Svidjelo mi se tvoje oduševljenje u izradi nakita od 0 do krajnjeg rezultata.

Bubamara šarena Says:
15. studenoga 2011. u 20:48

Ideš u školu....pa to je divno...i tamo si već divne stvari naučila.....a što te još čeka....uživaj i upijaj sve....ne sumnjam da će i tvoj metalni nakit biti jednostavno tvoj!

Keks Says:
22. studenoga 2011. u 12:22

Bravo,bravo! vjerujem da je skroz uzbudljivo stvoriti nešto od samog početka svojim rukama. Tako si napisala ovaj post da je i meni došlo da upišem taj tečaj :))
Obožavam metalni nakit, tim više što je stvarno zahtjevno "natjerati" taj tvrdi materijal da se prilagodi onome što smo mi zamislili.

Sandra Z Says:
22. studenoga 2011. u 12:43

Stvarno je zanimljivo i toplo preporučam, bez pretjerivanja :))
p.s. započeo je drugi stupanj, srebro je na tapeti, juhuuuuuuu

Objavi komentar