Jedan dan (ili dva) u radionici ...

| četvrtak, 6. rujna 2012. | |
... ili kako je nastao prsten "Kapljica vode"
Sve počinje, uglavnom, nekim crtežom. Kao i ovaj put. Ponekad izradim i maketu koja glumi krajnji proizvod. Tako mi je lakše predočiti kako bi sve trebalo na kraju izgledati i da li su potrebne neke izmjene u dizajnu.

Zamislila sam prsten, okrugle osnove, s gornjim dijelom u obliku lista, savinutih krajeva. Na vidljivom mjestu trebao se smjestiti mali akvamarin, poludragi kamen nježno plave boje. Kako srebro ne bi bilo jednolično sjajno, vanjski dio "lista" treba biti izrezbaren i patiniran.


Nedavno sam odškrinula vrata svoje radionice i ne bi bilo loše pokušat vam ukratko pokazati osnovne faze u izradi jednog komada nakita različitim tehnikama obrade metala. Ovo neće biti klasičan tip tutorijala, jer za to je potrebno mnogo više detalja. Neću vam svaki puta ponavljati: brusimo, turpijamo, zagrijavamo, čistimo... jer to se u čitavom postupku čini x puta, i sigurno bi vam dosadilo. Želja mi je da vam jednostavnim prikazom barem malo pokušam približiti ovaj način izrade nakita. Još da imam mogućnost uključivanja zvukova i mirisa, doživljaj bi bio potpun. 
Započinjemo krojenjem i rezanjem gornjeg dijela prstena i njegove osnove i to iz srebrnog lima različite debljine. Za donji dio, osnovu prstena, koristimo lim debljine 1 mm. Ostali dijelovi mogu ali i ne moraju biti tanji. Važno je pri tome imati pri ruci posudu u kojoj se skuplja srebrna prašina.
Gornji dio prstena dobit će s jedne strane reljef i to tehnikom jetkanja. Jetkamo uz pomoć asfaltnog laka i dušične kiseline. A princip je jednostavan: tamo gdje je srebro (ili bilo koji drugi metal) obojan lakom, dušična kiselina ga neće izgristi. Uz pomoć kistova, čačkalica ili bilo kojih drugih pomagala, crtamo željeni uzorak. Srebro uronimo u razrijeđenu dušičnu kiselinu i pri tome smo jako, jako oprezni. Ostavimo 15-tak minuta, izvadimo, isperemo i lak očistimo nitro-razrjeđivačem. Brazde na srebru sam doradila posebnim nastavkom Dremela, jer mi se učinilo da reljef nije dovoljno zanimljiv.
Osnovu ovog prstena čini spojeni krug. Znači, trakicu koju smo izrezali iz lima debljine 1 mm, potrebno je dovoljno dobro obraditi da kada ju savinemo, krajevi savršeno pristaju jedan uz drugi. Jer, to će biti mjesto koje ćemo spojiti, tj. zalotati. Kako bi srebrni lim mogli savinuti, potrebno ga je opustiti, kako se kaže, a to znači, zagrijati. Tu treba biti jako oprezan, jer ako predugo zagrijavate srebro, može se desiti da dosegnete točku tališta, i srebro se počne taliti.

Koristeći se ring riglom ili, u mojem slučaju, puncom, oblikujemo krug prstena, uredimo krajeve i zalotamo uobičajenim postupkom lotanja. Zalotani prsten ubacimo odmah u otopinu sulfatne kiseline kako bi se očistio od flurona i oksida. Očišćeni prsten brusimo po površini finom turpijom kako bi izravnali sve neravnine i isto ponovimo turpijom omotanom u iskorišteni brusni papir.
Oba dijela prstena, gornji, izjetkani dio i krug prstena obradimo po rubovima pomoću turpije i brusnog papira koliko god možemo precizno jer poslije spajanja, teško je doprijeti do nekih dijelova. Sad se već polako nazire sjajna boja srebra za razliku od boje koju je kao neobrađena pločica imao na početku.
Na isti način kao što smo izradili krug prstena, radimo i fasung za kamen, samo u puno manjim dimenzijama. Budući se radi o ovalu, duljinu fasunga računamo kao D+Š/2*3,14. Opustimo, oblikujemo u oval i prije lotanja provjeravamo, ako treba xy puta, da li kamen paše u njega. Ako da, spajamo fasung, čistimo u otopini sulfatne kiseline i brusimo kako se zalotani šav ne bi vidio i kako bi se sve neravnine izravnale.

Fasung namjestimo na njegovo buduće mjesto na gornjem dijelu prstena, provjerimo položaj, pripremimo za lotanje i lotamo.
Gornji dio prstena treba imati oblik lista savinutih krajeva. Znači, moramo ga iskucati i oblikovati okruglim kliještima. Oba dijela prstena su gotova, kamen provizorno namješten, i sve bi ovako nekako trebalo izgledati. Mjesto spajanja kruga prstena i gornjeg dijela dobro očistimo brusnim papirom i pripremimo za lotanje te lotamo. Kao i uvijek, prsten ubacimo u otopinu sulfatne kiseline da se dobro očisti.
Prsten zalotanih dijelova, očišćen od flurona na prvoj probi. Jeeeeee, sve je na svojem mjestu. Možemo odahnuti :)) A sada slijedi poliranje i ukrašavanje patinom.
Srebro prvo namažemo pastom za poliranje, dobro utrljamo krpicom. Zatim malo manje zmazanom krpicom poliramo ručno koliko god jako možemo. Srebro polako počinje sjati. Poliranje dovršavamo bilo kakvim alatom za poliranje koji nam stoji na raspolaganju. U mojem slučaju to je brusilica/bušilica/polirka Dremel s filc nastavkom za poliranje. Pri tome treba biti jako oprezan jer se srebro toliko ugrije poliranjem da ga je nemoguće držati prstima. Ispolirani prsten u punom sjaju kojeg drže prilično zmazani prsti, spreman je za patiniranje.

Unutrašnjost lista nisam polirala jer mi se svidjela ova mat bijela boja srebra koju je poprimilo nakon čišćenja u otopini sulfatne kiseline. Čini mi se kao zgodan kontrast patini izvana i plavom akvamarinu.

p.s. malo mi je bilo nezgodno sama raditi i fotografirati. Pa sam fotkala poliranje filcom na način koji bi značio da ja tako žongliram dremelom i poliram jednom rukom. Ali nije tako. Ovo je bilo samo za potrebe fotkanja, bez brige :))
Vanjsku stranu lista patiniramo bruniturom koju možemo nanijeti kistom. Srebro vrlo brzo počinje mijenjati boju, od zlatne preko ljubičaste do plavkaste i tamno sive. Kad smo zadovoljni nijansama boje, srebro uronimo u vodu da zaustavimo djelovanje patine. Ako nismo zadovoljni, prsten ponovno ispoliramo i ponovimo patiniranje.

Istrošenim brusnim papirom lagano očistimo dijelove prstena koji ne trebaju biti patinirani i lagano prijeđemo po reljefu kako bi se patina zadržala samo u utorima. Osnovu prstena još jednom ispoliramo filcom. Još samo da kamenčić postavimo na njegovo mjesto. U ovom slučaju, učvrstila sam ga jakim dvokomponentnim epoxy ljepilom. I voila! 
... isprobavanje i ogledavanje
... i poziranje bez umrljanih prstiju.

Od početne skice do završenog prstena trebala su dva poslijepodneva ili otprilike 8 sati rada. Iako nisam pokazala baš svaki korak u radu, nadam se da vam je bilo zanimljivo i da sam vam barem malo uspjela približiti način na koji nastaje komad nakita obradom metala. A sada idem da oribam ove prste.

Do idućeg posta, lijep pozdrav, Sandra Z.

"Kapljica vode"
srebro, akvamarin

20 komentari:

Sonaj Says:
6. rujna 2012. u 22:10

Mama mia koliko posla!!!!Svaka ti čast.Treba to sve napraviti i dobrano uprljati prste, ali zato je prsten fantazija: od ideje do dizajna!Skidam kapu i svaka ti čast.

A... nakit Says:
6. rujna 2012. u 22:28

vrapca ti, kad sam čitala i gledala slike, posmislila sam negdje do polovice posta, aha i još poliranje i to je to..., ajmeeee, koliko posla, koliko truda, divim ti se Sandra, svaka čsat!!!

Marinica Says:
6. rujna 2012. u 23:52

Savršen je! Svaka čast na uloženom trudu i vremenu!

Marina Says:
7. rujna 2012. u 08:39

Odličan post, super fotke i još veći rispekt prema radu koji si svladala :)

eda Says:
7. rujna 2012. u 09:55

Prsten je nevjerojatno lijep!! A postupak... skidam kapu, majstorice, oduševila si me!

Renata Says:
7. rujna 2012. u 10:29

Stvarno se tu ima kaj radit...svaka čast, prava si umjetnica...finalni proizvod je stvarno savršen...super!!

Sandra Z Says:
7. rujna 2012. u 17:57

Hvala vam na svim divnim komentarima :)))

I jako mi je drago što vam se svidio ovaj mali prikaz rada s metalom.

Phoenix Says:
7. rujna 2012. u 19:06

Čitam post, gledam slike....vidim ruke bez rukavica...ne vidi se lice...nadam se da je bar neka maska na nosu i ustima...:))) ja kao kakva mama...brinem šta će biti s tvojim rukama, je li udišeš sve te kiseline...:)))
Draga Sandra hvala na ovom tvom prikazu rada s metalima...bila sam baš znatiželjna kako dođeš do tih svih prekrasnih komada...
Prsten mi je prekrasan...
pusa

Sandra Z Says:
7. rujna 2012. u 23:06

Hvala ti draga Azra :))

I hvala ti što brineš, ali bez brige. Iako su ruke gole, maska je na licu dok se brusi ili natače dušična kiselina. To su ipak sitne metalne čestice koje lete zrakom ... ili isparavanja kiseline koja baš nisu niti ugodna niti bezazlena.

Veliki pozdrav ♥

Tatjana Says:
8. rujna 2012. u 07:31

Sad znam gdje je nestala Sandra iliti OVO JE NEVJEROJATNO I SVAKA TI ČAST, jer kad vidim gotov presten, ne bih ni pomislila što sve treba napraviti!

Sretno Vrijeme Says:
8. rujna 2012. u 08:04

Dragaaa, uza sve to turpijanje, grijanje, savijanje.... jš si i fotkala. Pa, baš ti hvala na tome, još više cijenim sada tvj rad jer stvarno ima puno faza izrade. Prsten je divan, predivan, kao kapljica koja je iskočila iz vala, ili oko neke čarobne ribice...Ali moram ti priznati još nešto - uz prsten, nanročito me se dojmilo kako ti se prstići sve više prljaju i prljaju :D. Puse

Sandra Z Says:
8. rujna 2012. u 08:33

Hvala vam drage moje ♥
@Tatjana - ha-ha, da ponekad se zavučem i nestanem

@Vesna - jel se vidi kako su lijepo umrljani? ha-ha, da na kraju svega uvijek muku mučim s ribanjem da se sutra barem donekle pristojno mogu pojaviti među ljudima. A da o "namjerno" izbrušenim noktima i ne govorim. Ali nema veze, to je sastavni dio svega ovoga :-)

Nasmijano nebo Says:
13. rujna 2012. u 10:39

gle, znala sam da tu ima posla, pričala si mi i opisivala postupak, ali pojma nisam imala da tu ima TOLIKO posla. stvarno za ovo treba imati ljubavi. a ti ju imaš. vidi se na tvome nakitu.

Sandra Z Says:
13. rujna 2012. u 22:58

Hvala ti Željka ♥
Znaš, i meni se čini da ima toga dosta, ovako kada gledam fotke. Ali mi vrijeme u radioni proleti od šuba :))

Olija Says:
15. rujna 2012. u 23:54

Čovječe, što ti radiš!? Divota, puno posla ali divno! Pozdrav

Suzana Says:
18. rujna 2012. u 10:29

Prkrasan prsten tj. rezultat napornog rada. :)

Romana Says:
18. rujna 2012. u 12:34

Kad sam prvi put doznala za tvoje radove, mislila sam si kako ti nije lako u izradi, jer čim je do metala, to mora biti neki postupak. A danas kad gledam i čitam ovaj post.. Nisam ni mogla ni predočiti koliko ti zapravo posla imaš oko izrade jednog prstena. Da je tu samo znanje uključeno i vještina, tu je uključeno i toliko ljubavi, a to se točno primijeti na svakom komadu nakita koji izradiš: predivan je i jedinstven, a ja uvijek iznova oduševljena!

Sandra Z Says:
18. rujna 2012. u 17:18

Hvala vam najljepša na divnim komentarima ♥

tina.b. Says:
19. rujna 2012. u 10:08

Genijalan post! Pojma nisam imala da toliko rada i truda treba uložit u ovakav prsten! Bravo Sandra!

Sandra Z Says:
19. rujna 2012. u 19:38

Hvala ti puno Tina. Drago mi je što ti se ovaj mali prikaz svidio :))

Objavi komentar