... so chic!: lipnja 2012

Dobrodošli u moju metalnu radionicu. Vrijeme je da odškrinem vrata i pokažem gdje "žarim ... palim ... i prste udaram". Uglavnom, radionica je uređena u jednoj sobi s pogledom na vrt i veliku višnju koja se ovih dana pokazala kao jako dobar zaklon od nemilosrdnog sunca.

Radiona ima svoj glavni dio u kojem većinu vremena brusim, pilim ili poliram. Ili dok mi se metal namače u dušičnoj kiselini gledam kroz prozor i, vjerojatno, ne mislim ni na što. Zna se desiti da zato i zaboravim na vrijeme, pa od metala više ne bude ni "m".

A od alata tu ima svega, što na stolu, što po ladicama starog ormara. Zaštitne naočale, zaštita za usta ... pilica, turpija. Čak i komplet turpijica koje je moj otac koristio dok je učio zanat. I još su uvijek upotrebljive.

Zatim set dlijeta za izradu šalica, parafin za mazanje pilica da ne puknu (prijevremeno) .... i još štošta drugo.

Odvojeno od glavnog dijela je "vatreni" dio. Nizak stol sa slojem šupljikave cigle, pa slojem običnih pločica. Na tako osiguranoj podlozi nalazi se moje mjesto za žarenje za što mi treba plamenik na puhanje, šamotna i čelična pločica ... pinceta, fluron (ova žućkasta tekućina) i hrpica srebrnog lota. Na ovom mjestu i zagrijavam metal prije obrade.

Pored "vatrenog" dijela ugnijezdile su se razne kemikalije. Posude s običnom vodom za hlađenje vrućeg metala ... posude s otopinom sulfatne kiseline posebno za bakar i mesing a posebno za srebro. Dušična kiselina koju koristim razrijeđenu, a čistu samo dolijevam u slučaju da reakcija baš nije onakva kakva bi trebala biti. No, i tu ima razlike od metala do metala ... što sve pada u vodu ako predugo gledate u vrt umjesto na sat!

Zatim asfaltni lak, brunitura i plava patina ...

A ovo što izgleda kao fina prašina je srebrni prah sakupljen prilikom piljenja i turpijanja srebra. A čuvati ga treba kao i srebro u limu, ne bacati! Jedva čekam da sakupim ozbiljniju hrpicu pa da isprobam raditi reljefe na srebru zagrijavanjem tog praha.

U radioni ima puno improviziranog alata. Neke stvari se zaista moraju nabaviti u originalu, ali za određeni dio jako dobro dođe švrljanje po garažama ili deponijima željeznog otpada. Pa se tako nađe ovaj željezni disk za kovanje ili razni profili za savijanje prstena ili narukvica.

E sad, da ne mislite da se u ovoj radioni samo radi, ima ona i svoj ugodniji kutak s retro tapetama iz "veselih 60-tih"... za odmoriti ... popiti kavicu ili sok.